Papa Franjo pokop, posljednja želja, jednostavan kovčeg
Po smrti pape Franje, njegovi posljednji zahtjevi ispunjeni su pogrebom koji odražava njegovu doživotnu posvećenost jednostavnosti i skromnosti. U odstupanju od tradicionalnih papinskih pogreba, zatražio je da bude pokopan u jednostavnom drvenom kovčegu obloženom cinkom, izbjegavajući uobičajene tri međusobno povezane kutije od cipresa, olova i hrasta. Ova odluka bila je dio njegove šire nastojanja da pojednostavi raskošne obrede koji su korišteni za njegove prethodnike.
U skladu s njegovim željama, papa Franjo nije bio izložen na podignutom postolju, ili katafalku, u Bazilici svetog Petra. Umjesto toga, njegovo tijelo ležalo je u otvorenom kovčegu, dopuštajući posjetiteljima da mu odaju počast, dok je istovremeno očuvana dostojanstvenost događaja. Ovaj pristup naglasio je njegovu želju da bude viđen kao sluga narodu, a ne figura u veličini.
Prije zatvaranja kovčega, u njega je stavljena jednostrana izvještaj o njegovom papinstvu, poznat kao “rogito”. Ovaj dokument, pročitan tijekom ceremonije, bio je smotan i stavljen u cilindričnu cijev koja je zatim smještena u kovčeg. Drugi primjerak ostao je sačuvan u arhivima Vatikana. Također su uključeni novčići koji su kovani za vrijeme njegovog papinstva, simbolizirajući njegovu službu i razdoblje njegovog vođenja Crkve.
Papa Franjo je pokopan u Bazilici Svete Marije Velike u Rimu, crkvi koju je često posjećivao radi osobnih molitvi. Ovaj izbor označava značajan odmak od tradicije jer je postao prvi papa u više od jednog stoljeća koji je pokopan izvan vatikanskih granica. Njegov grob označen je samo natpisom “Franciscus”, čime je naglašena njegova skromnost i identifikacija s običnim ljudima.
Sam obred pogreba odražavao je vrijednosti pape Franje. Otprilike 250.000 oplakujućih okupilo se na Trgu svetog Petra kako bi odali počast njegovom životu i naslijeđu. Služba je bila obilježena jednostavnošću, s naglaskom na njegovu predanost jednakosti, miru i zagovaranju za marginalizirane zajednice. Kardinal Giovanni Battista Re održao je dirljivu homiliju, ističući papinu suosjećajnost i službu misiji Crkve.
U zaključku, pogreb i pokop pape Franje bili su svjedočanstvo njegove doživotne posvećenosti skromnosti i službi. Birajući jednostavnost umjesto tradicije, ostavio je trajni primjer kako živjeti i umrijeti u skladu s vrijednostima koje je propovijedao.